Istražujući koren Bečkog valcera, možemo se vratiti u XII-XIII vek, u vreme minnesangera. Poreklo valcera može se prepoznati u nemačkom „Springtanz“-u. U Nemačkoj i Austriji ovaj ples je narod plesao bez mesta plesa. Koristilo se 3/4 ili 3/8 kolo, u kojem su se parovi isprepletano držali i plesali oko zamišljenog centra. Ovaj ples je bio jako popularan. Prema drugoj verziji preteču Bečkog valcera treba tražiti u tzv. Langaus-u, plesu u kojem su plesači morali preplesati jednu prilično dugačku dvoranu sa što manje okreta i koraka. Vlast je zabranila ovaj ples sve do XVIII veka, jer je bilo zabranjeno vrteti se, zavrteti plesačicu, bacati je u vazduh. Reč „waltzen“ pojavila se oko 1750. godine u jednoj bečkoj komediji. Te godine Johann Wolfgang von Goethe izvestio je o iskustvima stečenim o jednom nemačkom plesu, a 1752. godine Carl von Zangen objavio je knjigu „Etwas über da Waltzen“. Godine 1787. četiri osobe su u Beču u operi „Una cosa rara“ izvele prvi valcer i privukle pažnju. Valcer su učili i na Pruskom dvoru vec 1794. godine, ali ga je kraljica zabranila, jer joj se ples nije svideo. Međutim, najveći protivnici valcera su bili učitelji plesa jer valcer ima jako jednostavne i lake korake za učenje. Najveću opoziciju Bečki valcer je imao u Engleskoj gde su verske vođe smatrale da je to najnemoralniji ples zbog bliskog kontakta između partnera i brzog tempa. Kada je jula 1816. princ prestolonaslednik prvi put zaigrao bečki valcer na engleskom dvoru, The Times je taj „incident” opisao na sledeći način: „We remarked with pain that the indecent foreign dance called the Waltz was introduced (we believe for the first time) at the English court on Friday last … it is quite sufficient to cast one’s eyes on the voluptuous intertwining of the limbs and close compressure on the bodies in their dance, to see that it is indeed far removed from the modest reserve which has hitherto been considered distinctive of English females. So long as this obscene display was confined to prostitutes and adulteresses, we did not think it deserving of notice; but now that it is attempted to be forced on the respectable classes of society by the civil examples of their superiors, we feel it a duty to warn every parent against exposing his daughter to so fatal a contagion.“ U Berlinu zabrana je važila do 1918. godine, ali su na münchenskim zabavama valcer ipak plesali. Pohod Bečkog valcera započet je nakon Bečkog kongresa. Veliku ulogu su imali u tome i melodije Strauss- a. Tada je valcer dobio svoj konačni karakter po kome ga i danas prepoznaju.
Lak život, stalne zabave, flertovanje; sve to se može osetiti u muzici bečkog valcera. Kada danas slušamo zvuke nekog valcera „pred nama se tog trenutka otvara prostor velelepne kristalne dvorane sa mermernim podom, stavljamo leptir mašne, divne večernje haljine i bleštavi nakit, postajemo lepi, prefinjeni i poželjni, ispravljamo svoj vitki struk, uzdižemo glave i klizimo nošeni trodelnim ritmom, vrtoglavo osvajajući prostor, bez napora, bez opterećenja, bez prošlosti i budućnosti. Klizimo nedokučivim prostorima sreće.” Bečki valcer, koji se sastoji od 6 koraka, bio je podeljen na dva 3/4 takta i za to vreme se okretao puni krug. Nemačka je bila središte dogadjaja vezanih za Bečki valcer sve do 20-ih godina XX veka, kada je bio potisnut od strane ostalih, modernijih, dinamičnijih plesova. Bečki valcer se nikada nije odomaćio u Engleskoj. Njihovo suprotstavljanje pokazuje i to, da je na takmičenjima u Engleskoj Bečki valcer poslednji po redu plesanja, dok je u ostalim zemljama na trećem mestu. Bečki valcer je ponovo otkriven tokom 30-ih godina XX veka kao narodni ples, i to u Nemačkoj i Austriji. Karl von Mirkowitsch, austrijski carski i kraljevski plesni učitelj, uveo je ponovo Bečki valcer u krug društvenih i takmičarskih plesova. Ples se ispoljava kroz brze, ravnomerne korake, koji popunjavaju ceo prostor kroz okrete. U muzici učestvuje dosta gudačkih instrumenata, što se može zahvaliti kralju valcera, André Rieu. Ova melodična muzika ponese svakog plesača na ples. Karakteristike Karakter: rotirajući, njihajući, prostorni pokreti Kretanje: progresivno kretanje Takt: 3/4 Tempo: 60 bpm Naglasak: na prvom taktu Dizanje i spuštanje: nema dizanja iz stopala na unutrašnjem delu kruga Dinamika: tekuće i prostorno kretanje Interpretacija
Bečki valcer je ples s progresivnim rotirajućim kretanjem i naglaskom na prvom udarcu. Partnerka je na unutrašnjem delu kruga kada se kreće unazad, a izvodjenje tog dela je jako važno, jer nepravilno izvodjenje dovodi do neravnoteze para. Nema nagiba na prvom koraku! Loš nagib može blokirati tok i progresivnost kretanja. Isto tako, priključak noge na tri, ne sme biti vidljiv na gornjem delu tela i glavi, tj. ne postoji promena visine tela!
