
Skupljači perja „Skupljači perja“ je jugoslovenski film režisera Aleksandra Saše Petrovića snimljen 1967. godine. Rad Aleksandra Saše Petrovićanja filma se bazira na životu Roma u jednom selu na severu Vojvodine, ali film se bavi daleko složenijim temama poput ljubavi, međuetničkim i socijalnim odnosa. Glavne uloge tumače Bekim Fehmiu, Olivera Vučo i Velimir Bata Živojinović. „Sakupljači perja“ se smatra za jedan od najznačajnijih filmova crnog talasa i jugoslovenske kinematografije uopšte.Radnja filma se odvija u okolini Sombora, na severu Vojvodine. Glavni lik, Beli Bora Perjar je Rom koji skuplja i preprodaje perje nabavljeno širom Vojvodine. Film počinje scenom u kojoj Bora, koga vozi taksi, pokupi Tisu (Gordana Jovanović), čiji je očuh Mirta Klaser(Bata Živojinović) glavni Borin konkurent u perjarskom poslu. Mirta i Bora imaju sporazum o podeli rejona iz kojih nabavljaju perje, ali problem nastaje kad se ispostavi da se Mirta nije pridržavao dogovora. Sukob se naizgled smiruje za stolom u lokalnoj kafani (Mirta vraća pare Bori i nudi mu da radi za njega, jer je Bora sve svoje pare prokockao igrajući ajnc), ali, sukob je mnogo dublji, jer je Bora zaljubljen u Tisu, iako je oženjen starijom ženom, a i Mirta želi Tisu za sebe.Mirta za to vreme udaje Tisu za dvanaestogodišnjeg dečaka, koga Tisa odbija uz konstataciju da on nije muško već dete. Nakon pokušaja Mirte da je siluje, ona beži kod Lenčeta (Olivera Vučo) pevačice u lokalnoj kafani. Lenče je savetuje da ona pokuša da ostvari svoje snove, da takođe postane kafanska pevačica u Beogradu. Međutim, Tisa na to nije spremna i prepušta se Bori, koji je odvodi pred popa Pavla (Mija Aleksić) koji ih crkveno venčava.Bora potom odvodi Tisu kući, i tu njih dvoje žive zajedno za Borinom majkom, prvom ženom i njihovom djecom. I dok je Bora na putu, Tisa, zavedena slikama Beograda na televiziji, i pričama prve Borine žene, odlazi u Beograd da nađe Lečetovog sina, koji po Lenčetovim rečima, odlično živi od pevanja u Beogradu. Ispostavlja se da je njen sin bogalj koji jedva sastavlja kraj s krajem pevajući po haustorima i proseći po ulicama. Tisa, razočarana u život u Beogradu odlučuje da se vrati u selo, i biva silovana od strane dvojice Mađara, vozača kamiona koji su joj stali dok je stopirala ka Somboru. Silovanu i pretučenu, oni je izbacuju iz hladnjače pored puta na ulazu u Sombor. Onesvešćenu, pronalazi je lokalni Rom koji je na kolicima odvozi Mirti.Bora se, nakon povratka, počinje raspitivati za Tisu, i posle puta u Beograd joj ulazi u trag, što ga ponovo dovodi do Mirte i njihovog konačnog obračuna. Mirta je već bio pokušao da ubije Boru na vašaru i ovaj duel je bio neizbežan. U antologijskoj sceni borbe noževima u bajti, Mirta i Bora s noževima zaranjaju u perje iz kog izlazi samo Bora dok se Mirta drži za grudi i mrlju krvi koja se pojavljuje. Nakon toga Bora baca Mirtu u zaleđeno jezerce i nestaje bez traga.Na kraju filma prikazana je istraga o ubistvu Mirte. Policija saznaje da je Bora ubio Mirtu ali niti od jednog od žitelja sela ne mogu da saznaju ništa o Bori. Među ispitanima je i Tisa, što govori da je Bora otišao sam.“Skupljači perja“ je tipičan film ‘crnog talasa’ – krajnje realistički prikazi, socijalna tematika. Sam prikaz fabule nije dovoljan da bi pokazao svu raskoš ovog filma, počev od fotografije Tomislava Pintera do upotrebe muzike.Film nije uopšte poput tadašnjih filmova služio kao propaganda blagodeti života u samoupravnom socijalizmu. Naprotiv; pokazuje teško stanje u kome su živeli Romi u vojvođanskim selima tih godina. Film se dotiče i međuetničkih odnosa i raznovrsnosti etničkih grupa u Vojvodini – pokazuje Rome, Srbe, Slovake, Mađare i dr.Muziku za film je birao sam Aleksandar Petrović, a ističu se pjesma „Đelem, đelem“ (koju pjeva Olivera Vučo) kao osnovna muzička tema u filmu i „Kerda Mile bari škoda“.Fotografija (Tomislav Pinter) je takođe u funkciji povećanja utiska depresivnosti jer se koristi mali broj boja, i to uglavnom nijanse smeđe, sive i zelene.Aleksandar Petrović je u ovome filmu angažovao glumce naturščike za sve uloge sem vodećih. Čak je i glumici koja glumi Tisu (Gordana Jovanović), jednog od glavnih likova, ovo bilo prvo pojavljivanje na filmu.Nagrade: 1967. godine film je osvojio Gran pri žirija Filmskog festivala u Kanu, nagradu Međunarodnog udruženja filmskih kritičara, Nominacija za Zlatnu palmu Filmskog festivala u Kanu1968. Nominacija za Oskara za najbolji strani film 1969. Zlatni globus nominacija za najbolji film van engleskog govornog područja Zanimljivosti: Engleski naziv za film (I even met happy gypsies) je u stvari prevod jednog od stihova noseće pjesme „Đelem, đelem“ – Maladilem šukale romeja – sretao sam čak i srećne Cigane.