U mom mestu sneg je pao i svu je decu obradovao. Opisaću vam jedan nezaboravan dan, kako sam se igrala s mojim sestricama, Martinom i Andjelom. Pridružio nam se i moj brat Stefan.
Nije bilo dovoljno snega za sankanje. Od snega su se savile gole grane. Sunce nas je grejalo,a mi smo počeli da se grudvamo. Grudve su letele na sve strane. Hteli smo da napravimo Sneška Belića, ali da ne liči na Sneška nego na Ajfelovu kulu. Svi smo odlučili da nas Sneško bude najviši i najlepši u kraju i da mu se svi dive. Krenuli smo na posao, odlučni da pomažemo jedni drugima. Kako snega nije mnogo bilo, Martina i ja napunili smo punu kofu snega.Moj brat Stefan i Andjela poceli su da prave veliku kulu. Brat nije mogao da stigne do vrha, popeo se na kolica kako bi napravio vrh Ajfelove kule. Kula je bila visoka dva ipo metra. Kad smo završili rešili smo da je ogradimo snegom.Uživali smo dok smo se igrali.Naše igre na snegu bile su kao snežna bajka.
Kad smo završili bili smo jako mokri i dosta gladni.Noć se polako spuštala,a mi najvredniji se vraćamo svojim kućama. Nadam se da ova zima neće dugo trajati, jedva čekam proleće.
BARBULOVIĆ MONIKA IV razred
jako dobar sastav