IZVRNUTI SVIJET

 

kažem ti da znam

a ti nasmješeno ne vjeruješ.

Kažem ti neznam sve,

ali može se

može se.

 

Vidim

i bol i patnju i strah

vidim što rade našem svijetu,

vidim kako truju zrak

i truju zemlju

a ni more nije pošteđeno.

Čujem jauke i brišem suze

naše kreacije,

svijeta izvrnutog.

 

Gdje je logično smiješno,

a riješenja prejednostavna

da su besmislena

pa ih se ni ne provodi.

 

Gdje ljudske misli

okupira takozvana „sadašnjica“

gdje se ništa ne propitkuje

osim tko s kim spava,

gdje su ljudi svjesni da su robovi

i da se ne živi

nego se preživljava,

a ni nema želje za slobodom.

Gdje se evolucija zaustavlja

takozvanom ljudskom voljom.

Gdje kreacija nema smisla

jer je svijet uništen već.

 

I čemu da se trudim?

Čemu da stvaram ?

Da me smatraju ludom

ili da se pretvaram.

 

Ali ja živim,

djelujem ,

stvaram.

Ne mogu pognuti glavu

vidim mogućnosti

može se,

i tko god kaže drugačije

jednostavno, nije u pravu.

Autor: Emanuella Zubović

Ostavite Komentar

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas unesite ime