Blagi vetar povija krošnje drveta.

            Dok ja ležim na zelenoj travi,a pogled mi se gubi daleko,daleko u nebo.

                Zvezdice trepere kao svici u tihoj noći.Želim da ih dohvatim,da se vinem u te visine da letim od jata do jata.Toliko bih ih pokupila s neba da bih svakom detetu ovog sveta poklonila zvezdu sreće.Ex da mogu…A svoju bih sobu okitila s najvećim zvezdicama,da mi trepere i noću i danj

                 I dok mi misli kruže tamo daleto neko me zove:Jelena,Jelena !!   Požuri da vidiš zvezdicu  padalicu i zamisli jednu želju.

 

                                                                              Jelena   Davidović uč. IVraz.

                                                                            OŠ,,Hajduk Veljko“Štubik

 

Ostavite Komentar

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas unesite ime