LJUŠTURA
Moje je tijelo… ljuštura.
Zatvor iz kojeg ne mogu pobjeći.
Moje su navike, kugle od titana
lancima privezane.
Moje su oči, prozori zamagljeni,
samo oblici iskrivljeni
i boje izbljedjele.
Moj je duh… utihnut.
Gotovo nepostojeći.
Autor: Emanuella Zubović
