Jutro je .Sedim kraj prozora i posmatram jesen. Sveže jutro i hladan vazduh su mi opisivali poznu jesen.
Gole grane kao da slute da će ih nositi jaki vetrovi i kvasiti kiše. Trava je promenila boju,od vlage je klonula, a suve stabljike štrče. Sićušni cvetići razbacani po jesenjem šiblju kraj puta. .Barice tu i tamo.Nebo sivo i mutno je uspavljivalo bledo i nemoćno sunce koje se jedva rumenilo. Stakla sa prozora su mokra, kao da neprestano suze liju. Staze su vlažne i često se spuštaju guste magle. Hladno je, ali jedan golub kupa se u jednoj barici dok se drugi šeću oko njega. Kao da žale za onim lepim danima. Mokro lišće truli i nestaje. Sve je tiho samo se čuje fijukanje vetra. Pozna jesen nam donosi mraz i hladnoću. Osećam poznu jesen u vazduhu. Tužan gavran kruži nad sivim krovovima.
Sve tone u san maštajući o novim danima.
Bas je lepi sastav