NOĆAS
Noćas
moje misli, daleko odlaze
raznio ih vjetar što lišće nosi
moje misli bježe od mene
snažan vjetar ih odnosi .
Noćas
prazna čaša i hladan dom
vatra se polako gasi,
misli nemam, vjetar ih odnio nekom
zadnji plamen kad se ugasi.
Nekako
bez osjećaja, pišem ovu pjesmu
tuga u mome oku stoji
vjetar raznio je moju dušu i moje tjelo,
noćas
više ne postojim.
Noćas
dok zvijezde treptere visoko
moje ime ne zovi
zadnji otkucaj srca, u zadnji čas
ne zovi me noćas
više ne postojim.
Autor: Emanuella Zubović
