NOĆAS

 

Noćas

moje misli, daleko odlaze

raznio ih vjetar što lišće nosi

moje misli bježe od mene

snažan vjetar ih odnosi .

 

Noćas

prazna čaša i hladan dom

vatra se polako gasi,

misli nemam, vjetar ih odnio nekom

zadnji plamen kad se ugasi.

Nekako

bez osjećaja, pišem ovu pjesmu

tuga u mome oku stoji

vjetar raznio je moju dušu i moje tjelo,

noćas

više ne postojim.

 

Noćas

dok zvijezde treptere visoko

moje ime ne zovi

zadnji otkucaj srca, u zadnji čas

ne zovi me noćas

više ne postojim.

Autor: Emanuella Zubović

Ostavite Komentar

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas unesite ime