Vukova majka Jegda rodila je petoro dece do Vuka.Ona je rađala , a deca su umirala. Kad je na svet došlo šesto dete, u kuću se opet uselila radost ali i briga. Hoće li se novorođeni sin održati? 

    Verovalo se da je sve oko nas,nebo, zemlja, šuma i reke,- puno zlih duhova,urokljivih očiju, veštica, vampira i karakondžula koje odnose decu.

     U to vreme se mislilo da su za novorođenče najopasniji treći i sedmi dan. Ako te dane preživi, onda mu više ne preti opasnost od nepoznatih vila i gvozdenzuba.

     Da bi sačuvao dete, narod je uveo običaj-babine. Ovaj običaj i danas postoji ali se u porodici gde ima beba dolazi samo na čestitanje. U vreme kada se Vuk rodio babine su trajale sedam dana. To znači da su se rođaci i prijatelji smenjivali danonoćno oko porodilje, čuvajući nju i dete od tamnih sila.

    Svako ko bi došao na babine, donosio je darove detetu i majci. Roditelji su za goste pripremali raznorazna lepa jela i druge đakonije. Ova neobična gozba je trajala sedam dana i sedam noći.

     Da gosti čuvari porodilje i novorođenčeta ne bi zaspali, pevale su se pesme, igrale razne igre, pričalo se i igralo. Posle sedmog dana gosti su se razilazili.                    Iz izvora   ,,Detinjstvo“   Vuk Karadžić

 

Ostavite Komentar

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas unesite ime